POEZIJA


Vratio se Volođa

Sa fotografijama Stevana Kragujevića.

Edicija "Prva knjiga". Matica srpska,

Novi Sad, 1966.



Nesan

Sa grafičkim prilozima Lazara Vujaklije.

Bagdala, Kruševac,1973.



Stud

Prosveta,

Beograd, 1978.



Samica

Nolit,

Beograd, 1986



Osmejak omčice

KOV,

Vršac, 1993.



Divlji bulevar

Rad,

Beograd, 1993.



Muška srma

Srpska književna zadruga,

Beograd, 1993.



Duša trna

Sa crtežima Mihaila Đokovića Tikala.

Prosveta, Niš,1995.



Osmejak pod stražom

KOV,

Vršac, 1995.



Autoportret, sa krilom

Prosveta,

Beograd, 1996.



Slovočuvar i slovočuvarka

Prosveta,

Beograd, 1998.



Pejzaži nevidljivog

KOV,

Vršac, 2001.



Godine, pesme

Edicija "Povelja". Biblioteka Stefan Prvovenčani.

Kraljevo, 2002.



Pismo na koži

Rad,

Beograd, 2002.



Njutnov dremež

Književno društvo Sveti Sava,

Beograd, 2004.



Žena od pesme

KOV, Vršac, 2006.


NOVO



Plavi sneg

Pesme

KOV, Vršac, 2008.


NOVO



Staklena trava

Izabrane pesme

Priredio i pogovor napisao Nenad Šaponja.
Biblioteka "Arijel", knjiga 1. AGORA, Zrenjanin, 2009.


NOVO



Ruža, odista

Izabrane pesme

Izbor i pogovor Dragana Beleslijin.

Edicija dobitnika nagrade "Milica Stojadinović Srpkinja". Novi Sad, 2010.
Zavod za kulturu Vojvodine. 2010.


NOVO



MOTEL ZA ZBOGOM

Edicija "Povelja"

Biblioteka "Stefan Prvovenčani", Kraljevo, 2010.



ESEJI


Mitsko u Nastasijevićevom delu

Biblioteka "Argus". Vuk Karadžić,

Beograd, 1976.



Dodir paunovog pera

Knjiga čitanja. Rad,

Beograd, 1994.



Trepet i čvor

Druga knjiga čitanja.

Beograd, 1997.



Orfej iz teretane

Treća knjiga čitanja.

Prosveta, Beograd, 2001.



Božanstvo pesme

Eseji o poeziji Miodraga Pavlovića, Ivana V. Lalića, Aleksandra Ristovića, Srbe Mitrovića, Dušana Vukajlovića i Nenada Šaponje.

Prosveta, Beograd, 1999.



Kutija za mesečinu

Mali eseji.

KOV, Vršac, 2003.


Svirač na vlati trave

Eseji

AGORA, Zrenjanin, 2006.


NOVO



IZGOVORITI ZVEZDU

Mali eseji

AGORA, Zrenjanin, 2010.

Određujući za sebe poziciju čitača sveta, pesnikinja Tanja Kragujević, kroz mikroeseje knjige Izgovoriti zvezdu, samerava svoje bogato pesničko iskustvo sa talogom iskustva nekih od najprominentnijih pesničkih knjiga svetske i srpske poezije koje su se na našoj književnoj sceni pojavile poslednjih godina.
Verno prateći unutrašnje melodije ovih šetača kroz lavirinte sveta, autorka razotkriva maglenu kartu poetskog snevanja i jezičkog poniranja i pred čitaocem se pojavljuje jedan od onih sajber-prostora slobodne kreativne svesti u kome mu se čini da je zaista moguće izgovoriti zvezdu.


Recenzent i uredniik knjige Nenad Šaponja.


TALOG NEDOVRŠENOG

Minuete. Književna opština Vršac, 2010.

Izlažući svoje esejističko pismo novim oprobavanjima, Tanja Kragujević nas, Talogom nedovršenog, kao i svojevremeno Kutijom za mesečinu (KOV, 2003), iznenađuje svežinom i osobenom notom svojih lirskih eseja, primerenih njenoj poetskoj individualnosti.

Otvorena za izazove realnosti, u isti mah hermetična u izrazu i svedenoj, višeslojnoj diskurzivnosti, Tanja Kragujević je na tragu one Adornove predstave po kojoj se esejista, u znaku nepresušnog paradoksa, odriče apsolutnog sistema, a ipak, krišom, gaji predstavu o neomeđenom i beskrajnom.

Ako usmerenost stručnih štiva, pa i savremena kultura u širem smislu, oduzimaju stvarima numinozno, njihovu tajnu, pisac je, izumom ličnog eseja, kako ga inauguralno naziva Virdžinija Vulf, strasni uživalac privilegije da joj bude za petama – uvek na njenom tragu.

Dotičući, svojim epistolama, i ono naslućeno ali i prisutno, i ono dodirljivo i blisko ali i ono udaljeno - i realno, i fiktivno, u isti mah - svaki od ovih malih eseja prodor je u Trenutak i Biće, u Eros i Ništa - gde se sa pozicija svakodnevnog života, ili stvaranja, otkriva naporednost različitih nivoa našeg postojanja, i njihova zajednička struktura.

Prošlo i sadašnje, lično i opšte, javno i skriveno, egzistencija i pismo, Ja i drugi, rastvaraju se u spektru unutarnjih i stilskih drugosti - u opozicijama koje slobodu izraza krote upravo novim opitom, krajnje svedene forme, koju pesnikinja dovodi do amblemske simbolike svojih minueta, ili Tiskog cveta - pesme u prozi, sačinjene od životnih elemenata, prolaznih, efemernih, i zato tako opojnih, i izazovnih – a naponom slike, misli i bića, uvedenih u jedinstvo nepostojeće formule, za kojom se uvek iznova traga, i koja raznorodnim stvarnostima malih eseja, lirskog zapisa, fragmenta, ili minijature, nalik pesmi, dotiče tajnu nedovršenosti - života, i stvaranja.

Knjigu preporučuje Petru Krdu.