POEZIJA
|
|
 |
Vratio se Volođa
Sa fotografijama Stevana Kragujevića.
Edicija "Prva knjiga". Matica srpska,
Novi Sad, 1966.
|
|
 |
Nesan
Sa grafičkim prilozima Lazara Vujaklije.
Bagdala, Kruevac,1973.
|
|
 |
Stud
Prosveta,
Beograd, 1978.
|
|
 |
Samica
Nolit,
Beograd, 1986
|
|

|
Osmejak omčice
KOV,
Vrac, 1993.
|
|
 |
Divlji bulevar
Rad,
Beograd, 1993.
|
|
 |
Muka srma
Srpska književna zadruga,
Beograd, 1993.
|
|
 |
Dua trna
Sa crtežima Mihaila Đokovića Tikala.
Prosveta, Ni,1995.
|
|
 |
Osmejak pod stražom
KOV,
Vrac, 1995.
|
|
 |
Autoportret, sa krilom
Prosveta,
Beograd, 1996.
|
|
 |
Slovočuvar i slovočuvarka
Prosveta,
Beograd, 1998.
|
|
 |
Pejzaži nevidljivog
KOV,
Vrac, 2001.
|
|
 |
Godine, pesme
Edicija "Povelja". Biblioteka Stefan Prvovenčani.
Kraljevo, 2002.
|
|
 |
Pismo na koži
Rad,
Beograd, 2002.
|
|
 |
Njutnov dremež
Književno drutvo Sveti Sava,
Beograd, 2004.
|
|
 |
Žena od pesme
KOV, Vrac, 2006.
|
|
 |
NOVO
Plavi sneg
Pesme
KOV, Vršac, 2008.
|
|
 |
NOVO
Staklena trava
Izabrane pesme
Priredio i pogovor napisao Nenad Šaponja.
Biblioteka "Arijel", knjiga 1. AGORA, Zrenjanin, 2009.
|
|
 |
NOVO
Ruža, odista
Izabrane pesme
Izbor i pogovor Dragana Beleslijin.
Edicija dobitnika nagrade "Milica Stojadinović Srpkinja". Novi Sad, 2010.
Zavod za kulturu Vojvodine. 2010. |
|
 |
NOVO
MOTEL ZA ZBOGOM
Edicija "Povelja"
Biblioteka "Stefan Prvovenčani", Kraljevo, 2010.
|
|
ESEJI
|
|
 |
Mitsko u Nastasijevićevom delu
Biblioteka "Argus". Vuk Karadžić,
Beograd, 1976.
|
|
 |
Dodir paunovog pera
Knjiga čitanja. Rad,
Beograd, 1994.
|
|
 |
Trepet i čvor
Druga knjiga čitanja.
Beograd, 1997.
|
|
 |
Orfej iz teretane
Treća knjiga čitanja.
Prosveta, Beograd, 2001.
|
|
 |
Božanstvo pesme
Eseji o poeziji Miodraga Pavlovića, Ivana V. Lalića, Aleksandra Ristovića, Srbe Mitrovića, Duana Vukajlovića i Nenada Šaponje.
Prosveta, Beograd, 1999.
|
|
 |
Kutija za mesečinu
Mali eseji.
KOV, Vrac, 2003.
|
|
 |
Svirač na vlati trave
Eseji
AGORA, Zrenjanin, 2006.
|
|
 |
NOVO
IZGOVORITI ZVEZDU
Mali eseji
AGORA, Zrenjanin, 2010.
Određujući za sebe poziciju čitača sveta, pesnikinja Tanja Kragujević,
kroz mikroeseje knjige Izgovoriti zvezdu, samerava svoje bogato
pesničko iskustvo sa talogom iskustva nekih od najprominentnijih
pesničkih knjiga svetske i srpske poezije koje su se na našoj književnoj
sceni pojavile poslednjih godina.
Verno prateći unutrašnje melodije ovih šetača kroz lavirinte sveta,
autorka razotkriva maglenu kartu poetskog snevanja i jezičkog poniranja
i pred čitaocem se pojavljuje jedan od onih sajber-prostora slobodne
kreativne svesti u kome mu se čini da je zaista moguće izgovoriti
zvezdu.
Recenzent i uredniik knjige Nenad Šaponja.
|
|
 |
TALOG NEDOVRŠENOG
Minuete. Književna opština Vršac, 2010.
Izlažući svoje esejističko pismo novim oprobavanjima, Tanja Kragujević
nas, Talogom nedovršenog, kao i svojevremeno Kutijom
za mesečinu (KOV, 2003), iznenađuje svežinom i osobenom notom
svojih lirskih eseja, primerenih njenoj poetskoj individualnosti.
Otvorena za izazove realnosti, u isti mah hermetična u izrazu i
svedenoj, višeslojnoj diskurzivnosti, Tanja Kragujević je na tragu
one Adornove predstave po kojoj se esejista, u znaku nepresušnog
paradoksa, odriče apsolutnog sistema, a ipak, krišom, gaji predstavu
o neomeđenom i beskrajnom.
Ako usmerenost stručnih štiva, pa i savremena kultura u širem smislu,
oduzimaju stvarima numinozno, njihovu tajnu, pisac je, izumom
ličnog eseja, kako ga inauguralno naziva Virdžinija Vulf, strasni
uživalac privilegije da joj bude za petama – uvek na njenom tragu.
Dotičući, svojim epistolama, i ono naslućeno ali i prisutno, i ono
dodirljivo i blisko ali i ono udaljeno - i realno, i fiktivno, u
isti mah - svaki od ovih malih eseja prodor je u Trenutak
i Biće, u Eros i Ništa - gde se sa pozicija svakodnevnog
života, ili stvaranja, otkriva naporednost različitih nivoa našeg
postojanja, i njihova zajednička struktura.
Prošlo i sadašnje, lično i opšte, javno i skriveno, egzistencija
i pismo, Ja i drugi, rastvaraju se u spektru unutarnjih i stilskih
drugosti - u opozicijama koje slobodu izraza krote upravo novim
opitom, krajnje svedene forme, koju pesnikinja dovodi do amblemske
simbolike svojih minueta, ili Tiskog cveta - pesme
u prozi, sačinjene od životnih elemenata, prolaznih, efemernih,
i zato tako opojnih, i izazovnih – a naponom slike, misli
i bića, uvedenih u jedinstvo nepostojeće formule, za kojom
se uvek iznova traga, i koja raznorodnim stvarnostima malih
eseja, lirskog zapisa, fragmenta, ili minijature, nalik pesmi, dotiče
tajnu nedovršenosti - života, i stvaranja.
Knjigu preporučuje Petru Krdu.
|
|